Okultna pozadina boljševizma

 

Mnogo se iza WWII pisalo o okultnoj pozadini nacionalsocijalizma, ponajprije povezano s njegovim pokušajem odmaka od takozvane judeokršćanske baštine zapadne civilizacije. 

Taj, zapravo posve jednostavan i logičan potez, bio je u poraću hipertrofiran svakojakim, pa i nafantastičnijim pričama, nerijetko konstrukcijama, koje su za cilj imale koliko mistifikaciju realnih političkih protagonista, toliko i njihovu demonizaciju, odnosno, s druge strane, svojevrsnu divinizaciju pobjedničkih  ''sila dobra''. 

 

Tako je ''okultna pozadina nacizma''  s vremenom, do danas, dobila zanimljive razmjere, u rasponu od tajanstvenih 'crnih' SS obreda, potom tek malo manje eluzivnog društava Ahnenerbe, "Baština predaka", s njihovim ostvarenim i neostvarenim ekspedicijama u Provansu u potrazi za Svetim Gralom, na Tibet, u Srednju Aziju u potrazi za Šambalom-Agartom, u prašume Latinske Amerike, na Antartik, ... priče o 'tibetanskim' lamama koji su boravili u Berlinu, o teorijama 'šuplje zemlje', o čudesnim tehnologijama iz Veda,.. o društvu Vril i Zagrepčanki Mariji Oršić te o komunikaciji sa stanovnicima Adelbarana, sve do pravih znanstvenih čudesa nesretnog Viktora Schaubergera koji je izgleda svaki put završio u logoru bilo da su na njega navrli Nijemci, Amerikanci ili Rusi.Geopolitika i mistika, sveta geografija i ''sveta'' špijunaža, oduvijek su išle ruku pod ruku.

 

Povezanost političkih agendi i agentura s ''višim'', božanskim ili demonskim silama, nije, dakako, od jučer. U starome svijetu bilo je nezamislivo da se u ma koji vojni pohod ide bez savjeta proročišta, prinošenja žrtve i zaziva naklonih ''duhovnih'' sila. Astrološki izračuni povoljnih i nepovoljnih dana za pokteranje pohoda ili izvedbu kakvih drugih važbih aktivnosti, bile su normalan repertoar vladarskih kuća definitivno do početka XIX. st.Tako je, primjerice, glavni posao velikoga Keplera bio izračun horoskopskih karti i astroloških predviđanja za dobar dio kuće Habsburga jednako kao i za niže plemstvo u Štajerskim staležima. Tijekom cijelog XVII. st. obilježenog ludilom 'lova na vještice' i to pretežno u protestantskim zemljama, vrhunski znanstvenici-redovnici iz redova katoličke Crkve i dalje su se bavili matematičkom astrologijom za razliku od kabalističke klike Paola Sarpija okupljene oko šarlatana Galilea koji je krćio put ''empirizmu''.

 

Taj ''empirizam'', koji je zapravo trebao značiti izbacivanje Boga iz ''znanstvene'' slike svijeta, doveo je u XVIII. st. do arbitrarnog konstruktivističkog prekrajanja slike neba koje su proveli nizozemski i britanski ''znanstvenici'' okupljeni u tada već čvrsto etabliranim masonskim ložama koje su prigodno za vanjski svijet nosile imena Kraljevskog prirodoslovnog društva i tome slično. To prekrajanje sastojalo se u ''razbijanju'' starih zvjezdanih konstelacija i izmišljanju novih, sačinjenih iz rastrganih dijelova ''starih'' i obogaćenih 'novopronađenim' 'zvijezdama' i 'sustavima'' dotad, tobože, nevidljivih golim okom. Tako su se na nebu u drugoj polovini XVIII. st. pojavile groteskne konstelacije poput ''Sekstanta'', "Mikroskopa", "Teleskopa", "Ure", ...čak i "Nosoroga".. kako bi se i dodatno potvrdila njutnovska mehanicistička slika svemira prema kojoj je Bog eto, smislio i načinio savršen satni mehanizam u obliku Univerzuma, i jednio mu preostaje da ga s vremena na vrijeme ponovno navije.